Bio je Tuđmanov bodyguard: 'Štitili smo ga i bombama! A uvijek sam skrivao dva pištolja'

Mi smo imali mali zrakoplov, s tek sedam mjesta, pa bi na put išla najviše dva pripadnika službe sigurnosti – jedan bi čuvao zrakoplov u zračnoj luci, a drugi bi pratio Predsjednika. To sam obično bio ja, dakle bio sam često sam, cijeli teret osiguranja bio je na meni. Na nogama bih prostajao i po 10-12 sati bez zalogaja i kapi vode, s nemogućnošću odlaska na toalet. Biti u tom stanju, naoružan tek s jednim ili dva pištolja, značilo je biti osjetno slabiji nego s bombama u ruci. A bombe od Miloševićeva osiguranja nisam nikad ni skrivao. U slučaju ekscesa, s njima bih bio gospodar situacije i prostora jer bi se oni bojali za život svoga predsjednika. No to su bila ratna vremena. Danas takvih situacija više nema.

U 76. GODINI General Mate Laušić preminuo nakon teškog moždanog udara

Ispričao je tu anegdotu sa svog posla Mate Laušić, general pukovnik i prva osoba od povjerenja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana za časopis Zaštita.info. 

Preminuo je danas, 12. svibnja, u KBC-u Zagreb od posljedica teškog moždanog udara. Imao je 75 godina.

Tijekom života bio je velik stručnjak za sigurnost te je postavljao temelje sigurnosti Hrvatske i domaćih službi. U 20 godina aktivnog rada prošao je doslovno sve funkcije, od običnog referenta u resoru unutrašnjih poslova pa sve do glavnog inspektora. Svoj profesionalni put počeo je davne 1971. u Sekretarijatu Javne sigurnosti Grada Zagreba u Sektoru za suzbijanje kriminaliteta. Ondje je radio na potragama, na suzbijanju krijumčarenja, krivotvorenja i zlouporabama droga. Napredovao je do mjesta načelnika Operativnog dežurstva pa do pomoćnika načelnika Sektora za operativne poslove.

PREMINUO U 76. GODINI Jandroković o Mati Laušiću: Istaknuo se kao osobit stručnjak u sektoru sigurnosti i obrane

Ključna je bila Univerzijada

Za svoj rad je bio često hvaljen i nagrađivan, a posebno se istaknuo 1987. kad je bio zadužen za sigurnost Univerzijade.

S obzirom na svoje sposobnosti, ubrzo je postao šef osiguranja predsjednika RH. Za to je, pričao je za Direktno.hr, provjeravao general Ivan Čermak. Znao ga je upravo zbog Univerzijade

-  Tada sam vodio akciju ''Prsten'', odnosno, hvatanje peterostrukog ubojice Vinka Pintarića na terenima Zagorja i u okolici Bjelovara, da bi me nedugo nakon ovoga razgovora nazvao g. Josip Perković, tada pomoćnik ministra MUP-a RH, g. Boljkovca te mi rekao da se sutradan u 13 sati javim u Banske dvore g. Šariniću koji je obnašao dužnost predstojnika Ureda predsjednika Republike.

- Možda jedno od najtežih razdoblja trajalo je od siječnja do svibnja 1991., kad još nije bilo žešćih okršaja ni otvorene agresije JNA, pobunjenih Srba i četnika. Tad smo još funkcionirali kao jedna od šest republika SFRJ, a dr. Tuđman je bio tek jedan od šestorice predsjednika. Bilo je puno pravila i protokola o organiziranju putovanja koja mi iz razumljivih razloga nismo mogli ni htjeli poštivati jer smo htjeli funkcionirati, i funkcionirali smo, kao samostalna, neovisna država. Istodobno su Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove, kao i SUP-ovi republika u koje smo odlazili na sastanke predsjednika - BiH, Srbija, Crna Gora... - od nas tražili da se držimo kondicija ponašanja koje su još vrijedile. Morali smo naći kompromis, kako bi i vuk bio sit i ovce na broju - pričao je Laušić za časopis Zaštita.

Putovanja su, rekao je, bila tajna te dinamiku nisu navodili. Otkazivali bi usluge drugih pratitelja i slali svoje ljude.

- Počeli smo se ponašati i štititi dr. Tuđmana kao predsjednika neovisne i samostalne države, ignorirajući nametnute uvjete ponašanja. Odbijali smo saveznom SUP-u slati depešu s najavom posjeta i detaljnim itinerarom putovanja pa su uslijedila gunđanja i prikriveni otpor. No zato su nas istodobno počeli poštovati i uvažavati kao pripadnike službe Predsjednikove sigurnosti jer smo uveli nove standarde, promijenili za mnoge nepromjenjivo. Primjerice, u Beograd smo stigli zrakoplovom, a u zračnoj luci na Surčinu već nas je čekalo naše, predsjedničko vozilo sa zastavicama RH i Predsjednika te u pratnji još dva dodatna vozila sigurnosti (tzv. S-vozila), sva s novim, hrvatskim oznakama. Jedno vozilo bilo je iza predsjedničkog, a drugo ispred, uz osiguranje domaćina tek u drugom prstenu, kao prethodnica i zaštitnica - pričao je Laušić.

On je, prilikom odlaska na susrete uvijek nosio po najmanje tri kratka oružja. Jedno bi predavao pri slijetanju, a ostala dva skrivao.

- U razdobljima iznimno visokog stupnja rizika čak sam nosio i ručne obrambene bombe, najmanje dvije, što je za putovanje zrakoplovom nezamislivo. Sjećam se pokojnog kapetana predsjedničkog zrakoplova, brigadira Amira Šehića, ali i stjuardese Lidije koje sam dugo uvjeravao da su bombe deaktivirane, s izvađenim osiguračima. Iako su, jasno, bile – spremne za uporabu - pričao je Laušić.

Prešao u MORH

Profesionalnu karijeru, nakon što je prestao štititi predsjednika, nastavio je kao djelatna vojna osoba u OS RH. Od prosinca 1991. do 31. prosinca 2002. bio je načelnik Uprave vojne policije. Čin djelatnog pukovnika dodijeljen mu je 8. veljače 1992. godine. Potom je promican u činove: brigadira, general bojnika te general pukovnika. Umirovljen je 31. prosinca 2002. godine u činu general pukovnika.

U Domovinskom ratu bio je sudionik operacija Maslenica, Bljesak i Oluja. Za svoje zasluge dobio je niz odlikovanja, Spomenicu Domovinskog rata (1993.), medalju 'Bljesak' (1995.), medalju 'Oluja' (1995.), Red bana Jelačića (1995.), Red Nikole Šubića Zrinskog (1995.), Spomenicu domovinske zahvalnosti za 5 godina (1996.), Red hrvatskog pletera (1996.), Red hrvatskog trolista (1996.), Spomenicu domovinske zahvalnosti za 10 godina (2002.) te pohvalu ministra obrane.

Sa žaljenjem i tugom primili smo vijest o smrti generala Mate Laušića, dragovoljca Domovinskog rata čiju je bogatu vojnopolicijsku karijeru obilježila uspostava, razvoj i unaprijeđenje sigurnosnog sustava u presudnim trenucima stvaranja neovisne Hrvatske, poručili su u ponedjeljak navečer iz Ministarstva branitelja. 

- U ime potpredsjednika Vlade i ministra Tome Medveda te svih djelatnika Ministarstva hrvatskih branitelja, obitelji i prijateljima generala Laušića izražavamo najdublju sućut - navode.