Gdje se nalazi Kašmir i zašto su zbog njega nuklearne sile Indija i Pakistan na rubu općeg rata?

Himalajska regija Kašmir već je više od 60 godina žarište sukoba, ratova i stalnih tenzija između Indije i Pakistana.

Od podjele Indije i stvaranja Pakistana 1947., nuklearno naoružani susjedi vodili su dva rata oko teritorija s muslimanskom većinom, na koji oba polažu pravo u cijelosti, ali djelomično kontroliraju. Zbog toga ga zovu i najmilitariziranijom zonom na svijetu, a dijelom teritorija upravlja čak i Kina!

Naime, stanovništvo povijesnog Kašmira podijeljeno je na oko 10 milijuna ljudi u indijskom Jammuu i Kašmiru te 4,5 milijuna u pakistanskom Kašmiru. Dodatnih 1,8 milijuna ljudi živi u autonomnom teritoriju Gilgit-Baltistan, koji je Pakistan stvorio od sjevernog Kašmira i dvije male kneževske države Hunza i Nagar 1970.

Indijska nasilna okupacija države Jammu i Kašmir 1947. godine glavni je uzrok spora. Indija tvrdi da je 26. listopada 1947. s kašmirskim maharadžom „potpisala“ kontroverzni dokument, Instrument o pristupanju, u kojem je maharadža dobio indijsku vojnu pomoć protiv narodne pobune. Narod Kašmira i Pakistana nije prihvatio indijski zahtjev, jer postoje sumnje u samo postojanje Instrumenta o pristupanju.

I Ujedinjeni narodi također ne smatraju indijski zahtjev pravno valjanim. Uz iznimku Indije koja ga smatra isključivo svojim, cijela svjetska zajednica vidi Kašmir kao sporni teritorij.

- Činjenica je, da sva načela na temelju kojih su Britanci 1947. podijelili Indijski potkontinent, opravdavaju pripajanje Kašmira Pakistanu. Država je imala većinsko muslimansko stanovništvo i ne samo da se nalazi u geografskoj blizini Pakistana, već je imala i bitne ekonomske veze s teritorijima koji čine Pakistan - pišu iz lokalne Vlade Jammua i Kašmira.

Povijest sukoba

Država Jammu i Kašmir povijesno je bila neovisna, osim u dijelovima kraja 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća ili kada je bila uključena u ogromna carstva koja su uspostavili Maurye (3. stoljeće pr. Kr.), Moguli (16. do 18. stoljeća) i Britanci (sredina 19. do sredine 20. stoljeća). Sva ta carstva uključivala su ne samo današnju Indiju i Pakistan već i neke druge zemlje regije. Do 1846. Kašmir je bio dio sikhskog carstva. Te su godine Britanci porazili Sikhe i prodali Kašmir Gulabu Singhu iz Jammua za 7,5 milijuna rupija prema Ugovoru iz Amritsara. Gulab Singh, maharadža, potpisao je zaseban ugovor s Britancima koji mu je dao status neovisnog kneževskog vladara Kašmira. Gulab Singh umro je 1857. godine, a zamijenio ga je Rambir Singh (1857.-1885.). Dvojica drugih maharadža, Partab Singh (1885.-1925.) i Hari Singh (1925.-1949.), vladali su jedan za drugim.

POSLJEDICE BI OSJETIO CIJELI SVIJET Što ako Indija i Pakistan odluče upotrijebiti nuklearno oružje?

No Gulab Singh i njegovi nasljednici vladali su Kašmirom kao tirani i nisu bili milosrdni prema narodu. Narod Kašmira, od kojeg je gotovo 80 posto bilo muslimana, pobunio se protiv vlasti maharadže Harija Singha. On je brzo ugušio masovni ustanak 1931. godine. Godine 1932. šeik Abdullah osnovao je prvu političku stranku u Kašmiru - Svejamumsku i Kašmirsku muslimansku konferenciju (preimenovanu u Nacionalnu konferenciju 1939.). Godine 1934. maharadža je popustio i dopustio ograničenu demokraciju u obliku Zakonodavne skupštine. Međutim, maharadža je nastavio vladati po svome.

Prema instrumentima podjele Indije, vladari kneževskih država dobili su izbor da slobodno pristupe Indiji ili Pakistanu ili da ostanu neovisni. Međutim, savjetovano im je da pristupe susjednom teritoriju, uzimajući u obzir geografska i etnička pitanja.

Međutim, maharadža je oklijevao. Uglavnom muslimansko stanovništvo, vidjevši rani i prikriveni dolazak indijskih trupa, pobunilo se i stvari su izmakle kontroli. Narod Kašmira zahtijevao je pridruživanje Pakistanu. Maharadža, bojeći se plemenskih ratova, na kraju je popustio pod indijskim pritiskom i pristao se pridružiti Indiji, kako Indija tvrdi, 'potpisivanjem' kontroverznog instrumenta pristupanja 26. listopada 1947. Kašmir je privremeno primljen u Indijsku uniju do slobodnog i nepristranog plebiscita. To je navedeno u pismu generalnog guvernera Indije, lorda Mountbattena, upućenom maharadži 27. listopada 1947. U pismu, prihvaćajući pristupanje, Mountbatten je jasno dao do znanja da će država biti uključena u Indijsku uniju tek nakon što se spomene narod Kašmira. Prihvativši načelo plebiscita, Indija je od tada opstruirala sve pokušaje održavanja plebiscita.

Godine 1947. Indija i Pakistan su prvi put teško zaratili oko Kašmira. Tijekom rata, Indija je prva iznijela spor oko Kašmira pred Ujedinjene narode 1. siječnja 1948. Sljedeće godine, 1. siječnja 1949., UN je pomogao u provedbi primirja između dvije zemlje i ustanovila tzv. Liniju kontrole.

Kao rezultat međusobnog pristanka Indije i Pakistana, Vijeće sigurnosti UN-a (VSUN) i Komisija UN-a za Indiju i Pakistan (UNCIP) donijeli su nekoliko rezolucija u godinama nakon rata 1947.-1948. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a od 21. travnja 1948., inače jedna od glavnih rezolucija UN-a o Kašmiru, navodi da „i Indija i Pakistan žele da se pitanje pristupanja Jammua i Kašmira Indiji ili Pakistanu odluči demokratskom metodom slobodnog i nepristranog plebiscita“.

Naknadne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a ponovile su isti stav. Rezolucije UNCIP-a od 3. kolovoza 1948. i 5. siječnja 1949. pojačale su rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a.

VOJNI UDAR Analitičar Kovačević o sukobu Indije i Pakistana: 'Kašmirska regija je između nuklearnih sila'

No već 1962. Kina je pokrenula invaziju i ušla u rat s Indijom duž sporne indokineske granice. To je uključivalo i Ladakh pod indijskom upravom, što je označilo njihov ulazak u sukob s Kašmirom.

Nekoliko godine kasnije Pakistanci su se pokušali infiltrirati u Kašmir pod indijskom upravom kako bi izazvali pobunu, što je rezultiralo još jednim ratom. Nakon daljnjih borbi tijekom rata 1971., Sporazumom iz Simle formalno je uspostavljena Linija kontrole između teritorija pod indijskom i pakistanskom kontrolom.

Mir je trajao do 1999. kad je ponovno izbio oružani sukob između dviju zemalja u Kargilu bez utjecaja na status quo.