Iako je u svom životu, skoro od rođenja, prolazila pakao bolesti, svuda oko sebe širila je optimizam i dobrotu.
Majka Biserka u sjećanje na kći pamti njenu nagradu: Dobra djela moje Ene još se pamte...
Sakupljala je anđele, obožavala svog psića Belicu, ali i tenisice kojih je imala velik broj; nosila je broj 45 i imala je problem sa skladištenjem svoje najdraže obuće; omiljeni sport bio joj je rukomet i od svog favorita Domagoja Duvnjaka dobila je potpisani dres; pisala je svoju knjigu 'Kroz pakao s osmjehom', koju nije stigla objaviti; voljela je ljudima reći da ih voli, a osoba koju je najviše voljela bila je njena mama; uvijek i svugdje joj je ostavljala poruke sa srcima; obožavala je kuhati; upoznala je svog duhovnog oca Papu i darovala mu majicu s natpisom “Gazim trnovitim stazama već 12 godina i nikad neću odustati jer vjerujem u dragoga Boga, koji zna da imam snage nositi svoj križ. Sveti Oče, molim Vas, dođite u Hrvatsku i blagoslovite sve koji gaze iste takve staze – bolesne, nemoćne, siromašne, beskućnike i sve ljude kojima je potreban Vaš blagoslov. Na dar Vam nosim malene ručice predivnih anđela hrvatske dječice”. Papa ju je blagoslovio s osmjehom.

Osječanka Ena Šarac dobila je nagradu Ponos Hrvatske 2011. godine upravo zbog svoje dugotrajne borbe s teškom boleću tijekom koje je više puta ujedinila Hrvatsku, svojom vedrinom osvajala sve oko sebe i nikada nije rekla da joj je teško, pokazala je ljudima što znači empatija naspram bolesnih i do zadnjeg se trenutka svog života borila za veća prava teških bolesnika. Posjetili smo njezinu majku Biserku povodom 20. rođendana nagrade Ponos Hrvatske i jer ne želimo da javnost ikada zaboravi ovu hrabru djevojku.
Kada je objavila da prodaje svoj laptop kako bi otišla na operaciju tumora glave, cijela Hrvatska je reagirala; prikupljen je novac za operaciju, ali i daleko više, pa je Ena sve što joj nije trebalo proslijedila za operaciju drugoj bolesnoj djeci. Svakodnevno je kontaktirala s bolesnom djecom koje je hrabrila i davala savjete. Javljali su joj se ljudi koji su trebali pomoć u bolnici, sa smještajem, s operacijama, i ona je sve to rješavala. I dan danas mama Biserka dobiva pisma podrške od njih.
- Od rođenja je bila posebno dijete. Kad su mi u rodilištu rekli da je alergična na majčino mlijeko, već to mi je bilo čudno. Sa sedam godina je dobila tumor na mozgu i tada počinje njena cjeloživotna borba. S osam godina već je imala tri operacije i tumor joj je odstranjen. Naravno da sam bila očajna od brige, ali sjećam se, rekla mi je tada, 'mama, ne brini za mene, ja sam tu jer imam misiju na ovom svijetu'. Gledala sam je zbunjeno. Dijete od 7 godina mi govori o misiji koju ima. Danas kad razmišljam o Eni, zapravo mi se to čini u potpunosti točno. Ostvarila je svoju misiju - kaže mama Biserka koja je svoju Enu pokopala 2021. godine, nakon jedne u nizu operacija koje su na kraju pošle po zlu i Ena se nije probudila. Imala je tada 26 godina.

Naime, unatoč operacijama tumor joj se stalno vraćao, ali Ena i mama Biserka nisu posustajale u borbi.
- Mene je znao obuzeti očaj, nemoć, strah, a Ena je bila ta koja je mene hrabrila i vraćala mi vjeru; učila me kako se živi, da se optimizmom nosiš kroz probleme. A svašta smo prošle ona i ja, od spavanja na kolodvoru do mučnih momenata prije i nakon operacija. Sve to nas je jako povezalo. Kada je umrla, i ja sam poželjela umrijeti. Prošlo je već četiri godine otkako je nema, fizički; jer ja nju stalno osjećam. Ne mogu se pomiriti s time da je nema. Spavam u njenoj sobi, njenom krevetu, na njenom mjestu. Ja i Belica. Svaki dan odem na njen grob iako nemam osjećaj da je ona u njemu. Svuda po kući su i dalje njene stvari. I danas se događa da otvorim neku ladicu, a unutra njena poruka 'mamice, volim te - govori mama Biserka.

Kada je dobila nagradu Ponos Hrvatske Ena je bila silno iznenađena i začuđena.
- Nije joj bilo jasno zašto to baš ona dobiva. Želja za pomoći drugima za nju je bila normalna, bilo joj je logično dati drugom djetetu novac koji je ona dobila za operaciju, ohrabriti bolesne, pomoći im da se snađu. Ta joj je nagrada značila zahvalu javnosti za sve što je činila - kaže mama Biserka rekavši kako je Ena bila silno ponosna na kristalni kipić Ponosa Hrvatske.
Nagradu Ponos Hrvatske utemeljio je list 24sata, a partner je HRT. Pokrovitelji projekta su PBZ, PPD, OTP Banka, Hrvatska pošta, HEP, Erste banka, Končar, Fina i Janaf.