Tin je skočio u more i iz tonućeg auta izvukao čovjeka: 'Drago mi je što sam baš taj dan bio tamo'

Sve bih opet napravio, beskrajno mi je drago da sam taj dan radio popodne i vidio u trenu što se dogodilo s vozačem, prisjetio se Tin Brolich (35) trenutka prije više od sedam godina. Konobar, koji cijelo desetljeće radi u biogradskom kafiću "Šumpreš", 11. rujna 2017. godine počeo je s velikom kišom koja je zahvatila cijelo područje od Zadra do Murtera. Za svoju je hrabrost je 2017. godine dobio nagradu Ponos Hrvatske. Posjetili smo ga povodom 20. rođendana naše nagrade. 

- Dok sam se s narudžbe vraćao na šank, u kutu desnog vidnog polja vidio sam da jedan automobil nije nastavio putanju kojom je trebao ići. Okrenuo sam se naglo i vidio da je u moru. Bacio sam tacnu, otvorio vrata i počeo trčati prema automobilu. Skinuo sam majicu, hlače i tenisice i skočio u more. Ništa posebno nisam pomislio. Jednostavno nagonski, ljudski, došlo mi je, i ja sam skočio. Kad sam skočio prva mi je misao bila kako ga izvući iz automobila. Automobil je zaronio prednjim krajem tako da vozačeva vrata nisam mogao otvoriti, a kako je automobil sve više tonuo nisam mogao dohvatiti ni vrata od gepeka - nastavlja Tin objašnjavajući kako je uspio otvoriti zadnja vrata i ući u auto.

Austrijanac je sve snimio

Prilikom spašavanja vremešnog vozača, koje je trajalo desetak minuta, Tinu, danas ocu troje djece, pomogao je Slovenac, ali za slavu koja ga je dovela i do nagrade 'Ponos Hrvatske' odgovoran je Austrijanac koji je akciju snimio, poslao prijateljici, a onda proslijedila dalje, i sve je završilo viralno.

Prilazili su mu poznati, nepoznati, svi su htjeli pohvaliti i čestitati, iako je on duboko uvjeren da bi velika većina ljudi napravila potpuno isto.

- Nisam se nadao da će se uopće pročuti za taj događaj, nije to bila ni intencija, jednostavno mislim da uvijek treba pomagati - objašnjava Tin svoju životnu filozofiju, a koji nakon osam godina nije prestao činiti dobra djela, iako kaže da nitko u međuvremenu nije završio u moru, barem ne pred njegovim očima.

Nikad nije upoznao vozača

No, vozača kojeg je spasio nikad nije imao prilike upoznati. Poslao je poruku javno, no jednostavno vozač je ostao nedostupan.

- Ma bio je u šoku, a već je u dubokoj starosti preko osamdeset godina, tako da se nismo imali prilike vidjeti, no bitno je djelo, sve ostalo je manje važno. Nismo se kretali u istom krugu ljudi, a poslije sam čuo da je i umro, no, definitivno lijepo je da znam da sam taj dan mu spasio život. Sad je more niže, ali prije sedam i pol godina je bilo meni do vrata, dovoljno je to da se čovjek utopi - zaključuje.

Tinu je mjesecima nakon incidenta zvonio mobitel, ljudi su mu prilazili i čestitali, no on tvrdi da se ništa suštinski nije promijenilo u njegovom životu, osim rada u kafiću, živi mirnim obiteljskim životom u desetak kilometara udaljenom Sikovu, no, uvijek je ipak malo i na oprezu, priznaje, jer mu je radno mjesto u biogradskoj lučici pa uvijek pogleda prema moru jer nikad ne znaš što se sljedeće može dogoditi.

Nagradu Ponos Hrvatske utemeljio je list 24sata, a partner je HRT. Pokrovitelji projekta su PBZ, PPD, OTP Banka, Hrvatska pošta, HEP, Erste banka, INA, Končar, Fina, Janaf, Studenac i Wiener osiguranje VIG.